Temperaturne varijacije i vremenski uvjeti na Zemlji uzrokovani su prirodnim procesima, no nakon industrijske revolucije glavni pokretač klimatskih poremećaja je civilizacijski razvoj i ljudske aktivnosti koje nisu skladu s prirodnim zakonima. Želimo li sačuvati život na Zemlji moramo se odreći stečenih navika. Crni, divovski oblaci koji ovih dana putuju Južnom Europom jasno su upozorenje.
Uvod
Na klimatske promjene najviše utječe sagorijevanje fosilnih goriva za proizvodnju električne energije koja je nužna za sve, a s povećanom potrošnjom porasla je i emisija stakleničkih plinova. Iako šume i oceani apsorbiraju stakleničke plinove iz atmosfere fotosintezom i drugim procesima, ti prirodni gutači ugljičnog dioksida ne mogu pratiti sve veću emisiju uzrokovanu civilizacijskim razvojem.
Želimo li da čovječanstvo preživi nema drugog izbora doli učiniti sve da to spriječimo. (https://climate.ec.europa.eu/climate-change/consequences-climate-change_en)
Zagađenje je sve jače jer se industrija fosilnih goriva snažno odupire prelasku na proizvodnju zelene energije. To je problem koji traži globalno rješenje, a ljudsko društvo još nije u stanju kontrolirati kako se ponašaju pojedine države. Ne postoji međunarodna organizacija koja bi uspostavila sustav da zemlje koje su najveći zagađivači preuzmu i najveći dio troškova za rješavanje tog problema.
Ubitačni ugljični dioksid
Ugljični dioksid i metan omataju Zemlju poput vunene deke zadržavajući Sunčevu toplinu i podižući temperaturu. Udio ugljičnog dioksida u atmosferi porastao je čak za 46 posto u odnosu na predindustrijsko doba. Tomu valja pribrojiti krčenje šuma i uništavanje ostalih zelenih površina za izgradnju pri čemu se također oslobađa ugljični dioksid.
No, bez obzira na sve propuste još možemo spasiti svijet, ako se zajednički potrudimo da smanjimo zagađenja. To je jedinstven evolucijski izazov u ljudskoj povijesti i posljednja prilika da spriječimo masovno izumiranje.
Do pedesetih godina prošlog stoljeća povećanje onečišćenja ugljičnim dioksidom bilo je oko 1 ppm godišnje, a do 2000. je poraslo na 2 ppm godišnje. U Global Monitoring laboratoriju na Havajima u svibnju ove godine izmjerena je koncentracija ugljičnog dioksida u Zemljinoj atmosferi od 421 ppm (parts-per-million) što je najviša razina tijekom nekoliko milijuna godina. Te brojke će rasti, a porast iznad 550 ppm stvorilo bi pakao na Zemlji. (https://gml.noaa.gov/about/research.html#carboncycle) Zato energetske sustave treba odmah preusmjeriti s fosilnih goriva na obnovljive izvore poput sunca i vjetra.
No, klimatske promjene ne odnose se samo na visoke temperature. Sve su češće snažne poplave, katastrofalne oluje, smrtonosna vrućina, veliki požari, dugotrajne suše, otapanje polarnog leda, porast morske razine i smanjenje biološke raznolikosti.
Ugroženi oceani
Oceani apsorbiraju sav tekući otpad i gotovo trećinu emisije fosilnih goriva pa su danas trideset posto kiseliji negoli u predindustrijsko doba. To je uz porast temperature pogibeljno je za sve podvodne vrste i ekosustave. Jedan od najtežih problema je zagađenje plastikom. Svake godine u oceane se baci oko osam milijuna tona nerazgradivog plastičnog otpada. (https://oceanliteracy.unesco.org/plastic-pollution-ocean/) Najzagađenija su mora uz azijske i afričke zemlje u razvoju, gdje ne postoje učinkoviti sustavi za odvoz smeća, ali s odbačenom plastikom ima problema i razvijeni svijet. Zbog toga se očekuje formuliranje globalnog sporazuma, kako bi se sve zemlje obvezale na recikliranje i preupotrebu plastičnog otpada.
Situacija izvan kontrole
Onečišćenje atmosfere raste sve brže, a bez međunarodnih zakona je izvan kontrole. Zato su i stvarne opasnosti od klimatskih promjena nesagledive. Za opstanak treba zadržati postojeće stanje, no procjena porasta prosječne globalne temperature za 2°C do 2100. godine je preoptimistična.
Čak i ako prestanemo ispuštati stakleničke plinove suočit ćemo se sa znatno većim zatopljenjem nego što je objavio Međunarodni panel za klimatske promjene – IPCC. Zbog zagrijavanja oceana sjevernoj hemisferi već prijeti porast tod 1,7°C, a važno je znati da povećanje za tri do četiri Celzijusa otvara put za izumiranje života na Zemlji. (https://www.ipcc.ch/report/ar6/syr/downloads/report/IPCC_AR6_SYR_SPM.pdf)
Zato je za spas od klimatskog užasa nužan zaokret prema zelenoj energiji i izgradnja nove infrastrukture. U suprotnom saniranje posljedica globalnog zatopljenja i oporavak prirodnih resursa koštat će globalno društvo stotine bilijuna dolara.
Svjetska zdravstvena organizacija WHO naziva klimatske promjene najvećom prijetnjom globalnom zdravlju. Prijete nam nestašice hrane i vode te epidemije zaraznih bolesti.
Na klimatske su promjene najosjetljivije nerazvijene zemlje, a sve države koje su potpisale Pariški sporazum obvezale su se da će ublažavati klimatske promjene i pomagati siromašnima. Prema okvirnoj konvenciji UN-a o klimatskim promjenama, mnoge su zemlje već poduzete brojne akcije, a osnovan je i fond koji financira pionirske inicijative u zemljama u razvoju. Mnoga od tih rješenja temelje se na ekosustavima i zaštiti po uzoru na prirodu. (https://unfoundation.org/what-we-do/issues/climate-and-energy/)
Nužna prilagodba
Klimatske nam promjene ugrožavaju dom i sigurnost rada. Prilagodbom se štite ljudi, kuće i stanovi, radno okruženje, sredstva za život, infrastruktura i prirodni ekosustavi. Pritom je važno uspostaviti mehanizme za rano upozoravanje na moguće katastrofalne klimatske pojave, čime se spašavaju ljudski životi i imovina, a korist može biti i deset puta veća od troškova. Koliko su snažne superoluje opasne i nepredvidive osvjedočili smo se nedavno kad su poharale Južnu Europu. Olujno nevrijeme najjače je pogodilo Italiju, Sloveniju i Hrvatsku. Razarajući vjetar, krupna tuča i bujne poplave pričinile su velike materijalne štete, a bilo je i ljudskih žrtava. (https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn¶m=objave&el=priopcenja&daj=pr20072023)
Radne skupine UN-a procjenjuju koliko se napreduje u ublažavanju klimatskih promjena i istražuju izvore štetnih emisija. Sto zemalja stvara samo tri posto emisije stakleničkih plinova dok deset najrazvijenijih zagađuje 68 posto. Jasno, najveći zagađivači imaju najveću odgovornost pa su predložena mnoga rješenja koja ujedno donose ekonomsku korist uz poboljšanje životnih uvjeta. Sve akcije mogu se svrstati u tri kategorije: smanjenje emisije stakleničkih plinova, prilagodba klimatskim utjecajima i financiranje potrebnih djelatnosti.
Da se zaštitimo moramo uvesti ekološke proizvodne procese, a u gradovima i naseljima treba saditi što više zelenila.
Važno je pratiti informacije o vremenskim uvjetima i znati gdje potražiti pomoć. Kako bismo postali otporniji na klimatske utjecaje, društvo treba reorganizirati. U to se moraju uključiti državne institucije jer buduća naselja, ceste i mostove treba graditi da budu otporniji na visoke temperature i snažne oluje. Obalne gradove treba osigurati od poplava, a u planinskim predjelima sanirati klizišta. Sve to je skupo, ali prilagodba nema alternative. Pravodobna zaštita spašava živote i smanjuje rizike.
Učestalost katastrofalnih poremećaja ima razorne posljedice. Zato bitka za ozdravljenje planeta mora početi – danas.
Lidija Orešković, srpanj