Uvod
Poduzeća danas, zbog svoje veličine, poslovnih djelatnosti, geografske rasprostranjenosti i ovisnosti poslovanja o fosilnim gorivima (nafti, plinu i ugljenu), imaju daleko najveći utjecaj na Zemljinu atmosferu i klimu u kojoj živimo. Globalno gledano, poduzeća svojim poslovanjem najviše:
- emitiraju stakleničkih plinova u zrak koji dišemo
- povećavaju koncentracije stakleničkih plinova i onečišćenje u Zemljinoj atmosferi
- potiču zagrijavanje (zatopljenje) Zemlje
- ubrzavaju klimatske promjene.
Zato poduzeća imaju najveću pojedinačnu i zajedničku odgovornost za:
- smanjenje emisija i koncentracija stakleničkih plinova (onečišćenja) u Zemljinoj atmosferi
- usporavanje globalnog zagrijavanja
- ublažavanje klimatskih promjena
- postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine
- ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C do 2100. godine.
Klimatski tranzicijski plan poduzeća je strateški dokument kojim poduzeće jasno opisuje i utvrđuje kako će svoje poslovanje prilagoditi klimatskim ciljevima. U tom planu poduzeća najznačajniji klimatski ciljevi u poslovanju jesu postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine i ograničavanje globalnog zatopljenja na 1,5 °C do 2100. godine.
Globalna klimatska tranzicija
Programom održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda (UN-a) i Pariškim klimatskim sporazumom, države svijeta su usuglasile zajednički cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova i ograničavanja globalnog zatopljenja. Ovim dokumentima naglašava se da su klimatske promjene globalni problem koji zahtijeva suradnju svih država, ali i aktivno sudjelovanje gospodarstva, poduzeća i pojedinaca.
Program održivog razvoja do 2030. predstavlja globalni plan djelovanja koji su Ujedinjeni narodi usvojili 2015. godine, a obuhvaća 17 ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals, SDGs). Jedan od najvažnijih ciljeva odnosi se upravo na klimatsku akciju, odnosno potrebu za hitnim i odlučnim djelovanjem kako bi se smanjili negativni učinci klimatskih promjena.
Pariški klimatski sporazum, također donesen 2015. godine, međunarodni je sporazum kojim su se države obvezale ograničiti porast prosječne globalne temperature na znatno ispod 2 °C, uz nastojanje da se porast globalne temperature zadrži na 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. To se postiže prvenstveno kroz smanjenje emisija stakleničkih plinova, povećanje energetske učinkovitosti i prelazak na obnovljive izvore energije.
Europska klimatska tranzicija
Na razini Europske unije (EU), globalni klimatski ciljevi dodatno su operacionalizirani i pretvoreni u konkretne politike i zakonodavne mjere kroz Europski zeleni plan, Europski zakon o klimi te zakonodavni paket Spremni za 55 %.
Europski zeleni plan, predstavljen 2019. godine, strateški je okvir kojim EU nastoji postati prvi klimatski neutralan kontinent na svijetu do 2050. godine, istodobno potičući gospodarski rast, inovacije i društvenu pravednost.
Europski zakon o klimi daje pravno obvezujući karakter tom cilju te u zakonodavstvo EU‑a ugrađuje obvezu postizanja neto nulte emisije stakleničkih plinova do 2050. godine, uz međucilj smanjenja neto emisija za najmanje 55 % do 2030. u odnosu na razine iz 1990. godine. Time se osigurava dugoročna predvidivost za države članice, poduzeća i investitore te se klimatska tranzicija postavlja kao temelj razvoja EU‑a.
Radi provedbe tog međucilja, EU je usvojila zakonodavni paket Spremni za 55 %, koji obuhvaća niz izmjena i novih propisa u područjima energetike, prometa, industrije, zgradarstva i korištenja zemljišta. Zakonodavni paket uključuje jačanje Sustava trgovanja emisijama (engl. European Trading System, ETS), povećanje ciljeva za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost, strože standarde za emisije vozila te mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (engl. Carbon Border Adjustment Mechanism, CBAM), čime se sprječava “curenje ugljika” i štiti konkurentnost europske industrije.
U cilju povezivanja klimatske politike i industrijske konkurentnosti, Europska komisija je u veljači 2025. godine predstavila Plan za čistu industriju (engl. Clean Industrial Deal). Riječ je o sveobuhvatnom industrijskom i investicijskom planu kojim se dekarbonizacija postavlja kao pokretač rasta i otpornosti europske industrije, osobito u sektorima energetski intenzivne proizvodnje i čistih tehnologija. Planom se nastoji smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima, sniziti troškove energije, ojačati kružno gospodarstvo i osigurati sigurna opskrba ključnim sirovinama. Za provedbu Plana za čistu industriju predviđena je mobilizacija oko 100 milijardi eura, a ulaganja su namijenjena dekarbonizaciji proizvodnih procesa, razvoju čistih tehnologija, elektrifikaciji industrije i jačanju konkurentnosti europskih poduzeća na globalnom tržištu.
Tako Europska unija povezuje klimatske ciljeve, industrijsku politiku i gospodarski razvoj u jedinstveni strateški okvir, stvarajući i pravni okvir da borba protiv klimatskih promjena ne bude prepreka razvoju, već ključna prilika za modernizaciju gospodarstva, otvaranje novih radnih mjesta i dugoročnu održivost europskog društva.
Klimatski utjecaji poduzeća
Klimatski utjecaji poduzeća se razlikuju od poduzeća do poduzeća. Oni najviše ovise o čimbenicima koji uzrokuju izravne i neizravne emisije stakleničkih plinova iz cijelog lanca stvaranja vrijednosti poduzeća u Zemljinu atmosferu. Tako, klimatski utjecaj poduzeća primarno ovisi o veličini poduzeća i vrsti njegovih gospodarskih djelatnosti.
Mogućnosti poduzeća za smanjenje klimatskih utjecaja
Mogućnosti poduzeća za smanjenje klimatskih utjecaja obuhvaćaju aktivnosti koje poduzeće može planski provoditi s ciljem sprječavanja ili smanjenja emisija stakleničkih plinova i to:
- prelaskom na obnovljive izvore energije
- povećanje energetske učinkovitosti u lancu stvaranja vrijednosti.
Primjeri poduzeća u Hrvatskoj
Tri konkretna primjera iz raznih područja gospodarstva pokazuju kako velika poduzeća već rade po ključnim elementima svojih klimatskih tranzicijskih planova.
Hrvatska elektroprivreda (HEP) je nacionalna energetska kompanija svjesna sve izraženije ključne uloge koju ima u borbi protiv klimatskih promjena. U skladu s tim, u svakom segmentu poslovanja teži održivim rješenjima koja doprinose globalnoj tranziciji prema zelenoj i održivoj budućnosti kako bi očuvali okoliš za buduće generacije. Odgovorno pristupa svojoj ulozi u energetskoj tranziciji te kontinuirano ulaže u niskougljična rješenja i tehnologije, čime aktivno smanjuje emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u okoliš.
Holcim Hrvatska predvodnik je klimatske tranzicije koju je započeo još 1997. godine. Kroz brojne projekte od tada do 2023. godine svoj su ugljični otisak (opseg 1) smanjili za čak 42 % po toni cementa u odnosu na 1997. godinu. Između ostalog, prvi je proizvođač cementa u Hrvatskoj koji je prestao proizvoditi cement s najvećim ugljičnim otiskom. Projekt KOdeCO Net Zero ima za cilj učiniti Holcimovu tvornicu u Koromačnu prvom tvornicom u Hrvatskoj i na Mediteranu koja proizvodi cement s neto nultom emisijom.
Hrvatski Telekom vezano uz klimatske ciljeve, je već od početka 2021. godine ostvario svoj prvi cilj – nabavu 100 % električne energije iz obnovljivih izvora. 2023. godine je ostvario još jednu ključnu prekretnicu vezanu za svoj plan energetske transformacije, sklopivši virtualni korporativni Ugovor o opskrbi električnom energijom iz obnovljivih izvora energije čime su podmirili znatnu količinu svojih potreba za električnom energijom u budućnosti sa 100 % obnovljivom energijom.
Zaključno
Klimatski tranzicijski planovi poduzeća danas predstavljaju neizostavan alat za dugoročnu otpornost i konkurentnost poduzeća. Kvalitetno izrađeni klimatski tranzicijski planovi poduzeća omogućuju jasno definiranje ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova, usklađivanje poslovne strategije s klimatskim ciljevima te transparentno praćenje napretka. Klimatski tranzicijski planovi poduzeća imaju tako ključnu važnost i ulogu u osiguravanju dugoročne ekonomske stabilnosti i društvene odgovornosti poduzeća.
Barem onoliko koliko nadamo se svi shvaćamo da je Zemlja naš jedini i jedincati dom, toliko svatko od nas, na svojoj razini i u svojem poduzeću može prepoznati, poticati i sudjelovati u donošenju i provođenju aktivnosti tranzicijskih planova. Činimo li to?
Matija Hlebar, travanj 2026.