2030: Arktik bez leda?

Vrijeme čitanja: 3 min

Od početka industrijske revolucije pa do danas, razina CO2 u atmosferi je porasla za više od 50 %.[2] Porast razine ugljičnog dioksida u atmosferi doveo je do klimatskih promjena i porasta prosječne temperature Zemlje, poznatog pod nazivom globalno zagrijavanje odnosno globalno zatopljenje.

Međutim, porast prosječne temperature nije svugdje na Zemlji jednak. Na ekvatoru je porast prosječne temperature niži od globalne vrijednosti, dok u polarnim područjima vrijedi obratno. To je posebno izraženo na Arktiku.

Arktičko pojačanje

Prosječna temperatura na Arktiku raste dva, pa čak i do četiri puta brže u odnosu na globalni prosjek.[3] Ta pojava zove se arktičko pojačanje (engl. Arctic amplification).

Prosječna temperatura u 2022. godini u odnosnu na prosječnu temperaturu iz razdoblja od 1951. do 1980. godine se značajno lokalno razlikuje, slika 1. Iako je u 2022. temperaturna anomalija za cijelu Zemlju iznosila otprilike 0.9 °C, Arktik je bio približno 2 °C topliji.

Postoji više razloga zašto se Arktik zagrijava brže od ostatka Zemlje. Tropske oluje imaju veliki utjecaj na Arktik tako što transportiraju toplinu s površine ekvatora do viših razina atmosfere, gdje tu toplinu potom globalni vjetar prenosi do Arktika. Tako se ekvator hladi dok se Arktik grije. Međutim, najveći utjecaj na brže zagrijavanje Arktika ima gubitak leda. Nestankom leda, svjetlosno reflektirajući led zamjenjuje se tamnim oceanom koji bolje apsorbira energiju Sunčeva zračenja. Time je uspostavljena pozitivna povratna veza, gdje porast temperature Arktika dovodi do otapanja leda, a otapanje leda dovodi do daljnjeg rasta temperature Arktika, stvarajući tako zatvoreni samouzbuđujući krug.

Povijest gubitka leda: 1979. do danas

Volumen leda na Arktiku, mjeren svakog dana od 1. siječnja 1979. pa do 31. listopada 2023. pokazuje trend smanjenja leda na Arktiku, slika 2.

Međutim, svake godine Arktik prolazi kroz proces akumulacije leda zimi i proces topljenja leda ljeti. Zbog toga se na slici 2. mogu uočiti periodičke godišnje fluktuacije. U travnju svake godine razina leda na Arktiku doseže svoj godišnji maksimum, dok u rujnu postiže godišnji minimum.

Ako se prikažu samo mjesečne vrijednosti volumena leda za travanj i rujan u razdoblju od 1979. do 2023. godine, moguće je primijetiti trend nestanka leda na Arktiku, slika 3.

Linearnom ekstrapolacijom prema grafu na slici 3. moglo bi se zaključiti da u rujnu za 10 godina neće više biti leda na Arktiku. Na isti način bi se moglo zaključiti da će se u ovom stoljeću barem u travnju još zadržati led na Arktiku. Međutim, zbog visoke promjenjivosti klimatskih procesa i ovisnosti klimatskih promjena o budućim emisijama stakleničkih plinova, predviđanje nestanka leda na Arktiku nije tako jednostavno.

Projekcije nestanka leda do kraja 21. stoljeća

Pregled svih istraživanja vezanih uz Arktik dostupan je u šestom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change, IPCC).[6] Prema procjeni IPCC-a, očekuje se da će do sredine stoljeća Arktik u rujnu gotovo potpuno izgubiti led prema scenarijima srednjih i visokih emisija stakleničkih plinova, no ne prema scenarijima niskih emisija.

Međutim, u novom istraživanju objavljenom u lipnju 2023. godine,[7]  znanstvenici tvrde kako model korišten u projekcijama od IPCC-a podcjenjuje stvarnu brzinu nestanka leda te da će led u rujnu nestati u svim razmatranim scenarijima emisija stakleničkih plinova. Također, Arktik bez leda očekuje se otprilike 10 godina ranije u odnosu na predviđanja objavljena od strane IPCC-a.

Iako je nestanak leda u rujnu neizbježan neovisno o emisijama stakleničkih plinova, znanstvenici ističu da se smanjenjem emisija stakleničkih plinova još uvijek može dugoročno spriječiti širenje Arktika bez leda na druge mjesece u godini.

Izvori

  1. AWeith, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons / Cropped from original
  2. The Keeling Curve, last updated 12 December 2023, Scripps Institution of Oceanography at UC San Diego, accessed 13 December 2023
  3. Rantanen, M., Karpechko, A.Y., Lipponen, A. et al., The Arctic has warmed nearly four times faster than the globe since 1979, Commun Earth Environ 3, 168 (2022)
  4. Global Temperature Anomalies from 1880 to 2022, last updated 10 December 2023, public domain, NASA Scientific Visualization Studio, Data provided by Robert B. Schmunk (NASA/GSFC GISS), accessed 13 December 2023
  5. PIOMAS Daily/Monthly Ice Volume Data, 1979-present, Polar Science Center, Dr. Axel Schweiger, accessed 29 November 2023
  6. IPCC, 2021: Climate Change 2021: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Sixth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [Masson-Delmotte, V., P. Zhai, A. Pirani, S.L. Connors, C. Péan, S. Berger, N. Caud, Y. Chen, L. Goldfarb, M.I. Gomis, M. Huang, K. Leitzell, E. Lonnoy, J.B.R. Matthews, T.K. Maycock, T. Waterfield, O. Yelekçi, R. Yu, and B. Zhou (eds.)]. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA, 2391 pp.
  7. Kim, YH., Min, SK., Gillett, N.P. et al. Observationally-constrained projections of an ice-free Arctic even under a low emission scenario. Nat Commun 14, 3139 (2023)

[email protected]

Je li vam ovaj tekst pomogao?
Dislike 0
Pogleda: 69