Sve što smo postigli gospodarskim aktivnostima koje su u suprotnosti s prirodnim zakonima dolazi na naplatu. Zagađena atmosfera već ugrožava opstanak svega živog na Zemlji. Zato, kako bismo spasili planet treba smanjiti emisije stakleničkih plinova pri industrijskoj proizvodnji i ostalim radnim procesima. Europska se unija uključila u bitku za suzbijanje zagađenja zelenim planom i paketom zakona koji određuju da do 2030. godine mora smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 55 posto. Uz to treba postići veću energetsku učinkovitost i smanjiti potrošnju energije, a udio obnovljivih izvora u proizvodnji energije povećati na 40 posto. No, za što brži prijelaz na zdravo klimatski-neutralno gospodarstvo, još je važniji EU ETS (EU Emissions Trading System) međunarodni sustav za trgovanje emisijama stakleničkih plinova pokrenut 2005. godine.
Sustav za trgovanje potiče sve gospodarstvene čimbenike da smanjuju emisije stakleničkih plinova na učinkovit i ekonomski isplativ način. Ukratko, zahtijeva da onečišćivači plaćaju za svoje emisije, a prikupljena sredstva služe za financiranje aktivnosti pri prijelazu na zeleno gospodarstvo (https://eur-lex.europa.eu/HR/legal-content/glossary/eu-emissions-trading-system-eu-ets.html). To se ponajprije odnosi na štetne emisije pri proizvodnji električne i toplinske energije, u industrijskoj proizvodnji općenito te pri zračnom i pomorskom prometu.
Kako djeluje EU ETS
EU ETS djeluje po principu – ograniči i trguj. Pritom se postavlja granica na cijeli iznos određenih stakleničkih plinova koje mogu emitirati tvornice, elektrane i druga postrojenja. Time se želi postići da države članice ograniče ukupne emisije stakleničkih plinova iz svojih postrojenja obuhvaćenih ETS direktivom. Svakoj tvrtki – u područjima gdje se sustav primjenjuje – određuje se gornja granica emisije i dodjeljuje besplatna emisijska kvota, odnosno koliko stakleničkih plinova smiju ispustiti postrojenja. Ta gornja granica se svake godine spušta kako bi se ukupna emisija u EU-u s vremenom smanjila. Zagađenje je izraženo u emisijskim jedinicama CO2eq (jedna emisijska jedinica je ekvivalent jedne tone CO2) koje se prodaju na aukcijama i njima se može trgovati, a cijena im se određuje na EU tržištu gdje se primjenjuju stroga pravila uz nadzor. No, kako se spušta gornja granica emisije smanjuje se i ponuda. Što je manje emisijskih jedinica na tržištu one su skuplje, a to potiče proizvođače da na učinkovit način smanje emisiju. Osim toga poduzeća moraju pratiti svoje emisije i predavati godišnje izvještaje o emisijskim jedinicama, a onima koji ne ispune te zahtjeve izriču se visoke novčane kazne.(https://mingo.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-klimatske-aktivnosti-1879/sustav-trgovanja-emisijama-staklenickih-plinova/1890).
Da taj sustav dobro funkcionira pokazuju i podaci – u odnosu na razine iz 2005. godine, u Europskoj uniji je do 2023. godine emisija iz elektrana i industrijskih postrojenja smanjena za približno 47 posto, a od 2013. godine u okviru ETS-a prikupljeno je više od 175 milijardi eura. Ti se prihodi uplaćuju u nacionalne proračune, a države ih moraju iskoristiti za ulaganja u obnovljivu energiju, poboljšanje energetske učinkovitosti i nove proizvodne tehnologije s niskom razinom emisija ugljika. Uz to dio prihoda iz sustava za trgovanje emisijama ulaže se u inovacije i energetsku tranziciju za članice Europske unije putem fondova za inovacije, modernizaciju i kao pomoć siromašnijima.
ETS2 i novi propisi
Revizijom ETS sustava Europska je unija donijela nove propise i odredila da se za razdoblje od 2021. do 2030. godine emisija stakleničkih plinova mora dodatno smanjiti – za 62 posto u usporedbi s 2005. godinom. Uspostavljen je novi sustav ETS2 u koji se uključuje područje zgradarstva, cestovni promet kao i svi gospodarski subjekti koji isporučuju gorivo tim sektorima, prerađivačkoj industriji i graditeljstvu. Za razliku od osnovnog ETS-a, ETS2 obvezuje na plaćanje trošarine za energiju opskrbljivače gorivom, a ne krajnje potrošače. Subjekti obuhvaćeni ETS-om 2 trebali bi predati emisijske jedinice za emisije koje odgovaraju količini goriva u potrošnji. Iako sustav ETS2 postaje operativan tek 2027. godine (predaja emisijskih jedinica započet će tek 2028. za one iz 2027.) emisije se prate i o njima se izvješćuje već od 1. siječnja 2025. Emisijske jedinice u ETS2 nisu zamjenjive s onima kojima se trguje u prvom ETS-u, nisu besplatne i bit će puštene na tržište samo putem aukcije (https://eur-lex.europa.eu/HR/legal-content/summary/eu-emissions-trading-system.html). No, najava novog sustava ETS2 počela je utjecati na rast cijena emisijskih jedinica već krajem 2017. godine. Prosječne cijene 2024. godine bile su oko 65 eura po toni ugljičnog dioksida, a predviđa se da će do 2030. godine postupno rasti do 150 eura po toni CO₂.
Fondovi i odgovornost država članica
Od sredstava prikupljenih ETS-om osnovani su fondovi za pomoć pri prelazu na zeleno gospodarstvo. Fond za modernizaciju pruža potporu investicijskim projektima za modernizaciju energetskog sektora i sustava u državama članicama Europske unije čiji je BDP po stanovniku niži od 60 posto EU prosjeka iz 2013. godine te za tri države s nižim dohotkom čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama bio ispod 75 posto EU prosjeka od 2016. do 2018. Fond za inovacije podupire razvoj inovativnih tehnologija i inovacija u sektorima obuhvaćenim ETS sustavom uključujući obnovljive izvore i skladištenje energije, a socijalni fond za klimatsku politiku pratit će cijene ugljičnog dioksida u zgradarstvu i cestovnom prijevozu te osigurati namjenska sredstva državama članicama za potporu ranjivima i siromašnima.
ETS u Hrvatskoj
Hrvatska je postala dio EU ETS-a 2013. godine, a počela se pripremati još 2009. kad je izradila Plan raspodjele emisijskih dozvola stakleničkih plinova, s popisom obveznih gospodarskih subjekata. Zasad su ETS-om obuhvaćena 53 industrijska postrojenja i jedna zrakoplovna kompanija. Njima su odijeljene godišnje kvote, a u Zakonu o zaštiti zraka propisano je kako treba pratiti emisije (https://hrcak.srce.hr/file/347899). ETS u Europskoj uniji pokriva oko 40 posto emisija iz velikih industrijskih postrojenja, zračnog i pomorskog sektora. U Hrvatskoj je to oko 30 posto jer više zagađenja dolazi iz neindustrijskih sektora poput cestovnog prometa te stambenih i poslovnih zgrada koje ulaze u četvrtu fazu sustava EU ETS2 tek 2027. godine.
Glavni alat protiv globalnog zagrijavanja
Osmišljen i osnovan na temelju Kyoto protokola, EU ETS se pokazuje učinkovitim za rješavanje problema globalnog zagrijavanja, pri čemu je najvažnije pratiti emisije i podnositi o njima godišnje izvještaje. Iako u prvoj fazi nije ispunio očekivanja bio je puno uspješniji u drugoj i trećoj. Nakon naučenih lekcija i revizijom iz 2018. godine trgovanje emisijskim dozvolama je postalo transparentnije, jednostavnije i učinkovitije, a uključeno je i više gospodarskih subjekata, tako da će četvrta faza biti još učinkovitija. Sustav besplatne dodjele emisijskih dozvola bit će revidiran i postupno će se smanjivati tako da se na kraju četvrte faze – 2030. godine svedu na nulu. Na temelju međunarodne suradnje, izmjenom iskustava i savjeta, trgovanje dozvolama za emitiranje stakleničkih plinova postat će u budućnosti glavni alat u borbi protiv globalnog zagrijavanja.
Lidija Orešković, veljača 2025.