Zagađen zrak, voda i tlo
Sve veća koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi povećava temperaturu zraka što otežava preživljavanje svega živućeg na Zemlji. No, ne zagađuje se samo zrak. Otpadne vode i neuništiva plastika ugrožavaju oceane, rijeke i jezera, a opasne tvari iz krutog otpada prodiru duboko u tlo.
Zbog visokih temperatura česti su toplinski valovi i dugotrajne suše, a šumski požari jači i opsežniji. Drugi ekstrem su iznenadne oluje, orkani i poplave. Klima je nužna za opstanak pa treba donositi i poštivati odluke o ograničenju svih zagađenja, ubrzati prilagodbu klimatskim promjenama i unaprijediti gospodarenje otpadom (https://unfoundation.org/what-we-do/issues/climate-and-energy/climate-diplomacy/).
Ugrožena sela i gradovi
Klimatske promjene utječu na ljudsko zdravlje, na opskrbu energijom, hranom i vodom. Ugroženi su gradovi i ruralna naselja, ljudi i infrastruktura, uz morsku obalu zbog orkanskih bura, u šumovitim predjelima zbog požara, a u područjima uz rijeke zbog poplava (https://climate.nasa.gov/effects/). Klimatski poremećaji posebno utječu na siromašne, starije i na malu djecu, a ugroženi su i ljudi čiji je rad usko povezan s vremenom i klimom.
Velike vrućine jako utječu na život u urbanim područjima gdje već živi oko 60 posto svjetskog stanovništva. Kako veliki gradovi imaju uglavnom staru infrastrukturu (vodovodne sustave, odvodnju i kanalizaciju, lošu zaštitu od poplava…) to tijekom toplinskih valova izaziva brojne probleme.
O klimi ovisi poljoprivredna proizvodnja, a uništeni usjevi znače i manje hrane. Ruralno stanovništvo sve više seli u gradove pa se mijenja ne samo način života nego se drastično smanjuje i proizvodnju hrane.
Sve je manje pitke vode, što utječe na ljudsko zdravlje. Manje je i snježnih dana za zimske sportove, a požari i suše odvraćaju ljude od rekreacije u prirodi. Zbog porasta razine mora bit će ugrožene plaže i otoci – što će osjetiti svi koji se bave turizmom. Drastične klimatske promjene više nisu iznenađenje, znamo što će se dogoditi ako ne usmjerimo svoj kurs prema održivoj proizvodnji i očuvanju okoliša. Stoga su postavljeni okviri akcija (https://climate.ec.europa.eu/eu-action/climate-strategies-targets_en).
Prljavi zrak
Staklenički plinovi sadrže najviše ugljičnog dioksida i metana, koncentracija industrijski proizvedenih plinovitih halogeniranih ugljikovodika, poznatih pod nazivima freoni i haloni, u atmosferi je pogubna za ozonski omotač koji štiti Zemlju od opasnog ultraljubičastog zračenja. U industrijskom segmentu najveći zagađivač je cement. Dobiva se pečenjem lapora i vapnenca u fini prah pri čemu nastaje CO2. Za jednu tonu cementa, proizvede se otprilike i jedna tona ugljikova dioksida. Svake sekunde se rabi 150 tona cementa za beton, a u svijetu se godišnje ugradi oko 14 milijarda kubnih metara betona. Ali, ima nade. Nikolaos Vlasopoulos, istraživač s Imperial Collegea u Londonu radi sa svojim timom na projektu ekološki prihvatljivijeg cementa Novacem. Po zelenom receptu nastoji se dobiti čišći i kemijski reaktivniji cement koji neće ispuštati ugljični dioksid u atmosferu nego će ga – gutati (https://edu.rsc.org/news/green-cement-soaks-up-co2/2020574.article).
Otpad guši more i truje tlo
Plastike nam je potrebna za sve i svugdje. Lagana je, izdržljiva i jeftina, a jednostavno se proizvodi od nafte i raznih dodataka. No, uza sve prednosti to je neuništivi otpad koji je zagadio sva mora i oceane. Morske je životinje gutaju, a kako nije probavljiva umire ih na stotine tisuća. (https://humanjourney.us/sustainable-energy-section/the-plastic-in-our-life/). Ima je posvuda i na kopnu, a njene mikročestice udišemo i mi. Nerazgradiva je stotinama godina i doslovce guši svjetska mora. Oceanski plastični otok između Kalifornije i Havaja dvostruko je veći od Teksasa, no to nije jedini plastični otok. Unatoč svemu plastika nije potpuno imuna na napade prirodnih predatora. Gusjenice voštanog moljca jedu polietilen, bakterije Pseudomonas poliuretan, a u Japanu su otkrili bakteriju koja jede PET-boce. Ipak, ideja da sama priroda uklanja posljedice našeg nemara nije rješenje. Mi smo stvorili plastiku, a sad treba otkriti kako je bezbolno uništiti ili oporabiti.
Trpi i tlo. Sve odbačene predmete, ostatke raznih materijala i slične stvari koje bacamo na odlagališta treba pravilno sortirati i zbrinuti, a organske tvari odvojiti i kompostirati čime se dobiva prirodno gnojivo za vrtlarstvo i poljodjelstvo. Posebno treba zbrinuti otrovni otpad koji pronalazi put i do čiste izvorske vode jer se zagađena tekućina cijedi u tlo.
Spas je u recikliranju i oporabi
Od običnog smeća koje završava u spalionicama treba odvojiti sve što se može reciklirati.
Reciklažni materijali sortiraju se odvajanjem u posebne posude i prerađuju se u sekundarne sirovine. Proizvodnja od recikliranog materijala je jeftinija i troši se manje energije, što najbolje ilustrira primjer s papirom koji se može reciklirati šest puta. Proizvodnjom recikliranog papira smanjuje se zagađenje vode za 35 posto, a zraka za 74 posto. Staklo se može reciklirati beskonačno no s plastikom je nešto složenije. Posljednjih se desetljeća proizvodi godišnje više od 300 milijuna tona, dok se reciklira samo devet posto. Odbačene plastične vrećice su prava pošast u prirodi.
Najlakše se reciklira metal, a njegovom preupotrebom dobiva se sirovina za široku paletu proizvoda. Sve je više električnog i elektroničkog otpada. Odbačene uređaje treba pravilno odlagati, a posebno je važno odlagati baterije u specijalne spremnike da u okoliš iz njih ne cure otrovni spojevi (https://climate.ec.europa.eu/system/files/2016-11/hr_climate_en.pdf).
Tehnologije recikliranja sve su naprednije pa se već uključuju i roboti. Američka tvrtka AMP Robotics iz Kolorada razvila je robotske sustave s umjetnom inteligencijom koji vrlo brzo i precizno odabiru, sortiraju i pripremaju reciklažne materijale za obradu dok je najnaprednije europsko postrojenje za reciklažu s robotskom opremom nedavno otvoreno u Finskoj koje prerađuje tisuće tona građevinskog otpada te drvo, plastiku i metale. U Hrvatskoj se reciklira i kompostira samo 16 posto otpada dok je europski prosjek 43 posto.
Inicijative za održivi razvoj
Godine 2018. osnovana je privatna zaklada Global Recycling Foundation koja financira obrazovne programe i inovacijske inicijative za održivi razvoj diljem svijeta. Surađuje s institucijama za zaštitu okoliša, a glavni joj je zadatak buđenje svijesti da je recikliranje važan element kružne ekonomije i zaštite prirodnih resursa o čemu ovisi budućnost planeta (https://www.globalrecyclingfoundation.org).
Otpadne tvari i iskorišteni predmeti koji završe na odlagalištu ili u prirodi zagađuju okoliš desecima i stotinama godina. Odlagališta zatrpana otpadom stvaraju brojne probleme u gradovima i naseljima. Zato je krajnje vrijeme da promijenimo navike, način potrošnje i proizvodnje. Ekološki povoljno upravljanje otpadom zahtijeva usklađene akcije svih zemalja i civilnog društva do razine pojedinca. Tako ćemo smanjiti ljudski utjecaj na klimatske promjene, sačuvati okoliš, organizirati efikasniju zelenu proizvodnju i otvarati prostor za nova zanimanja. Početi se može odmah od svoje kuće i u svojoj kući.
Valja se nadati da će i na našim večernjim vijestima uskoro biti moguće čuti udarne vijesti o našim herojima iz ove klase: https://www.globalrecyclingday.com/rising-youth-stars/.
Lidija Orešković, kolovoz 2023