Život na Zemlji ovisi o kisiku, a količina kisika o bujnosti zelenila. Šume su Zemljina pluća i dok one dišu moguć je opstanak svega živog na tlu, u zraku i vodi. No, one su odvajkada ugrožene od elementarnih nepogoda, ponajprije od teško ukrotive – vatre. Ljudi se s njom neprekidno bore i nastoje unaprijediti metode kako bi je brže obuzdali. A na vatrenu scenu prvi stupaju vatrogasci, hrabra ekipa krotitelja plamena koji spašavaju – planet.
Vatra grije i svijetli, ali samo kad je pod kontrolom. Ljudi su već pri prvim susretima s njom shvatili koliko može biti opasna. Promatrajući prirodne pojave poput udara munje u suho raslinje zapazili su plamen, ali nisu ga mogli iskoristiti dok nisu otkrili kako ga mogu samostalno potaknuti i naravno ugasiti. Vatra je ljude oslobađala od hladnoće i mraka, a kad su shvatili da može poslužiti i u druge svrhe to je dovelo do niza ključnih izuma i vještina. Zato je sposobnost kontroliranja vatre jedno je od najvećih ljudskih dostignuća. Tako je počelo, a danas? Danas izumi i energenti omogućuju njenu svestranu primjenu i nezamisliv komfor, ali… kad se proširi na otvorenom teško ju je zaustaviti pa su sredstva i metode gašenja razvijane tisućljećima.
Počeci vatrogastva
Još postoje tragovi o katastrofalnim požarima iz antičkih vremena – naprimjer u Troji – ali i o njihovom gašenju – u Mezopotamiji. Zabilježeno je da su prve organizirane vatrogasne postrojbe imali stari Egipćani, a pretpostavlja se da je vatrogasna štrcaljka izumljena u Aleksandriji. Dobro organiziranu vatrogasnu službu imao je i Stari Rim. U vrijeme cara Augusta uvedene su državne vatrogasne jedinice, a Rimljani su gasili požare vunenim pokrivačima namočenima u ocat. S propašću Rimskoga Carstva vatrogastvo je zamrlo, a ponovno se organiziralo u ranome srednjem vijeku kad su u gradovima organizirane noćne straže. Potkraj srednjeg vijeka vatrogasne službe su bolje organizirane, a poboljšana je i tehnika te sredstva za gašenje požara. Razvijale su se štrcaljke, a prvi su put primijenjene i vatrogasne cijevi načinjene od kože. Potkraj IXX. stoljeća konstruirana je i prva stapna štrcaljka s benzinskim motorom.
I na području Hrvatske postoje pisani tragovi vatrogastva od doba Rimskog Carstva kad su u većim gradovima djelovale vatrogasne jedinice, no prvi propisi o zaštiti od požara zabilježeni su u Dubrovniku tek u XIII. stoljeću. Povijest suvremeno organiziranog vatrogastva temelji se na dobrovoljnim vatrogasnim društvima dok je prva profesionalna vatrogasna postrojba osnovana 1863. godine u Rijeci, a zatim u Varaždinu, Sisku, Zagrebu… Do 1900. godine osnovano je 165 društava, a onda i Hrvatska vatrogasna zajednica.
Krotitelji plamena
Vatrogasci su posebni ljudi, savladavaju umor i strah, preskaču sve prepreke i ne odustaju dok se plamen ne pretvori u pepeo. Spašavaju ljude, floru i faunu, štite imovinu i infrastrukture ugrožene požarom, poplavom, potresima i u drugim katastrofama, pomažu pri prometnim nesrećama, spašavaju ljude i životinje s visina i morskih dubina… Da bi njihova pomoć bila što djelotvornija, organiziraju se profesionalne i dobrovoljne vatrogasne postrojbe, stručno su osposobljeni i stalno dežurni, spremni pomoći u svakom trenutku.
Čim stigne poziv na broj 193, vatrogasci kreću na mjesto intervencije da što prije počnu s gašenjem i spašavanjem. Pritom obično imaju više zadataka: uz gašenje požara, spašavanje ljudi i pružanje prve pomoći, raskrčavanje šuma, prozračivanje zadimljenih prostorija, iznošenje stvari iz kuća zahvaćenih požarom itd. To su zahtjevni i složeni poslovi pa treba dobro organizirati timski rad. Zato se u postrojbama svakodnevno provodi teorijska i praktična nastava u učionici i na poligonu.
Inovacije u vatrogasnoj opremi
Tehnološki napredak omogućio je razvoj vatrogasne opreme koja je učinkovitija, djelotvornija i sigurnija. Konstruirana su električna vatrogasna vozila, bolje opremljeni zračni aparati za gašenje s podiznom platformom koji imaju hidraulične alate, ventilatore i termovizijske kamere. U praćenju širenja velikih požara vatrogascima diljem svijeta pomažu i NASA-ini sateliti, a za gašenje požara iz zraka uglavnom služe zrakoplovi iako je to posebno opasno za pilote jer uz intenzivne turbulencije udišu dim i ne vide precizno od plamena i dima. Zato su u posljednje vrijeme korisni i dronovi. Te male bespilotne letjelice opremljene kamerama i raznim senzorima omogućuju vatrogascima brzu i sigurnu procjenu situacije na mjestu događaja. Dronovi mogu slati podatke termovizijskog snimanja i videozapise u realnom vremenu što im pomaže u lociranju žarišta, pri praćenju njegovog intenziteta i traženju nestalih osoba. Vatrogasci u divljini nailaze na opasne terene, a najsigurniji način pri probijanju je uz pomoć daljinski upravljanih robota koji im osim toga mogu pomoći pri nošenju teške opreme. Tu valja spomenuti i spasonosni zmijoliki robot Ana Konda, koji su konstruirali znanstvenici ROBOTNOR-a. To je vatrogasna cijev koja služi spasiteljima kao produžena ruka kad treba intervenirati u opasnim vatrom zahvaćenim prostorima. Sastoji se od deset robotiziranih modula s kamerom, senzorima za kretanje i motorima za kontrolu i izbacivanje vodenog mlaza. Zahvaljujući ugrađenoj elektronici kreće se poput prave anakonde, ulazi u vatru i sama je gasi bez rizika za ljude koji njome upravljaju.
Dakako, vatrogascima pomažu i nove tehnologije koje im omogućuju brzu komunikaciju i pristup ključnim informacijama o hitnosti u stvarnom vremenu te digitalni radiouređaji za međusobnu komunikaciju na mjestu događaja. Tu su još robusni i lagani tehnološki uređaji integrirani u vatrogasnu opremu koji im olakšavaju rad uz stalno praćenje okoliša. Zatim, pametni satovi koji im prate zdravlje tijekom stresnih situacija, kamere i biosenzorski prsluci.
Razorni požari na otvorenom
Od svih požara najrazorniji su oni na otvorenom, tijekom dugih sušnih razdoblja pod visokim temperaturama, kad zapuše jak vjetar koji mijenja smjer i brzinu. Kad kresne munja vatra se može razbuktati od jedne iskre. Zato su šumski požari sve češći i žešći pa kad se vatrena stihija počne nekontrolirano širiti kroz raslinje teško ju je zaustaviti. Kako vjerojatnost pojave požara na otvorenom ovisi o meteorološkim prilikama meteorolozi prate situaciju i objavljuju indeks opasnosti od požara. Taj se indeks prognozira dan unaprijed, što vatrogasnim službama olakšava da se pripreme za akciju. Jasno, osim prirodnih pojava uzrok požara može biti i neodgovorno ljudsko ponašanje. Jedan nemarno i nedovoljno ugašeni cigaretni opušak, bačen tijekom šetnje na šumsku stazu punu suhog lišća može izazvati požar koji će se proširiti kilometrima i ugroziti bliža naselja ili gradove. No, u šumi nije gorivo samo suho lišće, crnogorica plane brže, a kad gori stablo, gori sve od vrha do dna – granje i mahovina, trava i suhe grančice, trulo bilje, korijenje pa i treset.
Osnovana Vatrogasna zajednica EU
Očito je da je posljednjih godina šumskih požara u cijelom svijetu sve više, da su jači i učestaliji, da odnose ljudske živote, haraju selima i gradovima pretvarajući sve pred sobom u prah i pepeo. Požari u Kaliforniji, u Amazoni, Francuskoj, Njemačkoj, Portugalu, Hrvatskoj i još mnogim zemljama na svim kontinentima uništili su milijune kubnih kilometara šumskog raslinja, što je postalo ozbiljan svjetski problem jer posljedice utječu podjednako na pojedince, na okoliš i na sveukupno gospodarstvo.
Zaštita od požara i drugih katastrofa bitna je komponenta i europske sigurnosne politike.
Zato je ove godine osnovana Vatrogasna zajednica Europske unije. Solidarnost vatrogasaca i timski rad od izuzetne su važnosti za spašavanje života, imovine i kulturne baštine, za zaštitu okoliša i sigurnije društvo. Vatrogasna zajednica Europske unije predstavlja čvrstu strukturu i zajednički je glas vatrogasnih službi EU zemalja. Europska suradnja među vatrogasnim službama je nužnost jer svijet se mijenja, a za katastrofe i izvanredne situacije više nema granica. U rješavanje tog problema, uz stručne organizacije treba uključiti lokalne i državne institucije, javni i privatni sektor, a građane treba educirati o požarima i kako se ponašati u slučaju opasnosti. Važno je procijeniti ugroženost, planirati i organizirati zaštitu na vrijeme, a opustošene površine treba sustavno pošumljivati. Jer, čovjek bez svojih pluća kao i Zemlja bez šuma ne može preživjeti.
Vatra kao oružje
Pred 80 godina na današnje dane sjećamo se Hirošime i Nagasakija. Od vatrene oluje poginulo je oko 70.000 ljudi, a od posljedica još 70.000. Temperatura na tlu u blizini središta eksplozije dosezala je i do 5000 °C. Ljudska tijela topila su se u sekundi. Snažni udarni val, brzine 800 km/h, i plamene oluje uništili su gotovo sve unutar 12 kvadratnih kilometara. Ovu vatru je čovjek stvorio i odlučio namjerno iskoristiti protiv čovjeka – i zato nećemo o njoj. Tu vatrogasci ne mogu puno pomoći. Možemo se tek samo nadati da su ljudi možda ipak nešto i naučili iz svoje povijesti.
Vatrodojavni sustavi, javljači dima
Vatrodojavni sustavi služe u zaštiti građevina od požara kroz rano otkrivanje i dojavu požara u nadziranom prostoru u njegovoj najranijoj fazi. Komponente sustava (automatski i ručni javljači požara, centrala za dojavu požara, uređaji za zvučnu i svjetlosnu signalizaciju požara i uzbunjivanje…) omogućavaju uzbunjivanje pri opasnosti od požara i automatski poziv prema vatrogascima. Vatrodojavni sustav može djelovati samostalno ili čak biti spojen sa sustavom za gašenje požara, uređajima i instalacijama za sprječavanje širenja požara i sprječavanje nastajanja eksplozija. Ovakvi sustavi će se u pravilu izvoditi prema projektima građevina.
Ali što mogu ja konkretno napraviti u svojoj kući? Schrack u svom programu ima javljače dima. Nakon jednostavne montaže (bez ijednog kabela ili spajanja!) hvataju i zvučno signaliziraju svaku pojavu dima kroz sljedećih desetak godina – do zamjene baterije. Cijena ovih javljača je reda veličine jednog ručka, uglavnom manja i od godišnje premije police osiguranja. Imate li u svojoj kući postavljene javljače dima?
Lidija Orešković, kolovoz 2025.