Uvod
Kraljica Mediterana iliti smokva je nekoć bila prisutna samo u priobalnim područjima Sredozemlja i jadranskog Primorja, Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Radi svojih čudesnih sastojaka nazivaju je i rajskim voćem, a spominje se već u Babilonskim zapisima. Postoje dokazi da su Sumerani već 2.900 godina prije Krista koristili upravo smokve u ljekovite svrhe.
Smokvu u kontekstu klimatskih promjena promišljam iz perspektive mojih susreta s njom u Podravini, tj. od mojih najranijih dana odrastanja pa do danas.
Djetinjstvo bez ijedne smokve u Podravini
Od rođenja sam živio u ruralnom dijelu Podravine kojeg s jedne strane omeđuje rijeka Drava, a s druge strane brdovita Bilogora. To se geografsko područje nalazi duboko u unutrašnjosti europskog kontinenta pa ga je tijekom mog djetinjstva karakterizirala umjerena kontinentalna klima s oštrim i snježnim zimama koje nije mogla preživjeti nijedna smokva!
Stoga ne začuđuje činjenica da kao dijete nigdje u mom kraju nisam mogao “nabasati” na kraljicu Mediterana koja je u to vrijeme obitavala isključiovo na području toplije mediteranske klime. Prve smokve koje sam vidio i okusio do sedme godine života bile su one sušene koje nam je ponekad rodbina iz Dalmacije znala donijeti ili poslati za poklon. Prisjećam se iz mojih tada rijetkih posjeta moru kako su izgledali drveni okviri s trstikom u dnu za sušenje smokava. Te okvire bi domaći ljudi držali na suncu da ih sunce i bura prirodno suše. Usput, tek poneki je bio i zaštićen od muha gazom ili mrežicom…
U to je vrijeme u mom kraju zapravo bilo normalno i logično da nitko nije niti pokušavao posaditi smokvu u svom dvorištu, vrtu, voćnjaku ili vinogradu.
Smokve u Podravini tijekom tinejdžerskih dana
Tijekom mojih tinejdžerskih dana, u razdoblju između 1990. i 2000. godine, u Podravini sam već vidio nekolicinu smokvi, zapravo sadnica, koje su sugrađani pokušavali saditi na južnoj strani, u zavjetrini velikih kuća, gospodarskih objekata ili klijeti. Nadali su se da će im takva pozicija omogućiti uspješno preživljavanje zime. No nažalost, nakon uspješne sadnje mladica smokvi u proljeće i njihovog strelovitog rasta tijekom toplijih proljetnih i ljetnih mjeseci, redovito ipak nisu preživljavale prvu zimu i izloženost tadašnjoj hladnijoj klimi. Znam da su joj pokrivali zemlju oko debla slamom, zamatali krošnju u foliju, no jednostavno nije išlo…
Kraljica Mediterana je danas postala vladarica i u Podravini
Tijekom posljednja dva desetljeća kraljica Mediterana je potpomognuta klimatskim promjenama toliko uspješna u svojim “osvajanjima” na kontinentu da je postala vladarica i u mojoj Podravini. Smokve su se danas u potpunosti udomaćile u mom kraju i pronalazim ih posađene gotovo u svim dvorištima obiteljskih kuća, ali i na javnim površinama. Evo dvije kraljice Mediterana i Podravine rastu na gradskoj površini između stambenih zgrada na stotinjak metara udaljenosti od mojeg doma, slika 1.
Te dvije kraljice posljednjih godina obilato rode i dozrijevaju u nekoliko navrata tijekom kolovoza, rujna i listopada, slika 2., pa ih redovito obilazim i berem svježe i slatke. Ima ih toliko puno da smo prije tri godine prvi puta napravili i domaći džem od podravskih smokvi. I ono što je još nevjerojatnije, 2020. godine sam posljednje ubrao čak 2. studenoga!
Zaključno
Evo iz osobnog iskustva s kraljicom Mediterana u Podravini od djetinjstva do danas, mogu zaključiti i potvrditi kako zbog klimatskih promjena i blagih zima, ova rajska voćka posljednjih godina odlično rodi u kontinentalnim krajevima diljem Hrvatske.
Također, ono što je prije tridesetak godina djelovalo klimatski nezamislivo u poljoprivrednoj proizvodnji, danas postaje normalno. Klimatske promjene tjeraju poljoprivrednike i u Podravini na prilagodbu i na zaokrete u poljoprivrednoj proizvodnji. Tako primjerice na pjeskovitoj podravskoj zemlji jedna obitelj i u Podravini uz lubenice i dinje sve intenzivnije uzgaja smokve.
I pitanje za kraj, jeste li ove godine pri posjeti našem lijepom moru vidjeli ma i jedan okvir za sušenje smokava kod domaćih ljudi? A smokve su ove godine obilno, obilno rodile. Ja eto nešto i nisam. Kraljica mediterana uz maslinu i ribu je domaćima nekada značila izvor života. No izvori života, baš kao i klima se očito mijenjaju nama pred očima…
Matija Hlebar