Uvod
Održivi razvoj kao pojam definiran je 1987. godine na inicijativu Ujedinjenih naroda (UN) koji su već tada radili na osmišljavanju zajedničke globalne perspektive i budućnosti za sve države svijeta. Na tragu UN-ovih nastojanja nastao je Izvještaj Svjetske komisije za okoliš i razvoj pod nazivom „Naša zajednička budućnost” u kojem je održivi razvoj definiran kao “razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti, bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe“. To je sveobuhvatan pristup koji uključuje ekonomske, društvene i okolišne odrednice razvoja. Održivi razvoj nastoji postići ravnotežu između tri glavne dimenzije razvoja:
– ekonomskog razvoja povećanjem materijalnog bogatstva i poboljšanjem životnog standarda na način koji ne iscrpljuje društvene i okolišne resurse,
– društvenog razvoja smanjenjem siromaštva, unapređenjem obrazovanja, zdravstva i jednakosti, uz stvaranje pravednih uvjeta za sve ljude,
– okolišnog razvoja očuvanjem prirodnih resursa, smanjenjem onečišćenja i borbom protiv klimatskih promjena.
Nakon dugogodišnje uključenosti održivog razvoja u politike i aktivnosti Europske unije (EU), održivi razvoj je naposljetku i formalno postao dugoročni cilj EU-a definiran u članku 3. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Tako su unutar EU-a potvrđene tri glavne dimenzije održivog razvoja (ekonomska, društvena i okolišna), prema kojima je neophodno objedinjeno djelovati.
Osobna održivost
Osobna održivost, na temelju globalno prihvaćene definicije održivog razvoja UN-a iz 1987. godine, odnosi se na način života koji zadovoljava osobne potrebe u sadašnjosti, a da pritom ne ugrožava mogućnost drugih ljudi i budućih generacija da zadovolje svoje vlastite potrebe. To znači da pojedinac, kroz svoje odluke i ponašanje, nastoji postići ravnotežu između ekonomskih, društvenih i okolišnih čimbenika u svom životu, slika 1.
Ekonomska odrednica osobne održivosti uključuje odgovorno upravljanje osobnim financijama, štednju, investiranje u dugoročne ciljeve, ali i uočavanje i smanjenje svake nepotrebne potrošnje i prekomjernog zaduživanja. Uključuje ulaganje u trajno obrazovanje i vještine koje će omogućiti širinu pri prosuđivanju mogućeg i održivog osobnog i profesionalnog rasta.
Društvena odrednica osobne održivosti uključuje izgradnju snažnih međuljudskih odnosa, promoviranje jednakosti, društvene pravde i poštovanja prava drugih. Također uključuje i odabir životnih stilova koji doprinose napretku društvene zajednice, poput volontiranja ili angažmana u društvenim inicijativama.
Okolišna odrednica osobne održivosti uključuje težnju pojedinca prema održivosti u svakodnevnom životu i donošenju odluka koje minimiziraju negativan utjecaj na okoliš. To primjerice uključuje odvojeno sakupljanje i smanjenje količina miješanog otpada, recikliranje, odabir proizvoda koji su okolišno prihvatljivi, smanjenje potrošnje energije i korištenje obnovljivih izvora energije.
Osobna održivost znači živjeti u ravnoteži zadovoljavanja vlastitih potreba i doprinosa dugoročnog zdravlja, dobrobiti i prirode i drugih ljudi, a napose promišljajući svaki mogući utjecaj mojeg djelovanja na buduće generacije.
Sagledavanje kulture osobne održivosti
Kultura osobne održivosti je skup životnih vrijednosti, navika i ponašanja koje pojedinac ima u vezi s važnostima i međusobnim odnosima tri čimbenika održivog razvoja: ekonomije, društva i okoliša. To je način razmišljanja i življenja koji uključuje čimbenike održivog razvoja u svakodnevne odluke i ponašanja.
Pojedinac koji posjeduje kulturu osobne održivosti živi vrijednosti održivog razvoja i primjenjuje ih gotovo bez obzira na okolnosti trenutka. Ova kultura postaje prirodni dio njegovog svakodnevnog postojanja i djelovanja. Usmjerava ga na donošenje odluka s dugoročnim pozitivnim učincima na životna sučelja gdje se osjeća njegovo djelovanje: ekonomsko, društveno i okolišno.
S druge strane, ako pojedinac još ne posjeduje kulturu osobne održivosti, to znači da postoji velika prilika za izgradnju i razvoj iste. Kultura osobne održivosti može se izgraditi i razvijati kroz proces unapređenja osobnih vrijednosti, navika i ponašanja. Ovaj proces može uključivati edukaciju, samopromišljanje i donošenje svjesnih odluka koje vode prema održivom načinu života.
Svi smo stoga pozvani korak po korak, svakodnevno, promatrati se i razvijati našu kulturu osobne održivosti kroz nekoliko ključnih odrednica, slika 2.
Osobna odgovornost podrazumijeva odgovornost pojedinca za svoje odluke koje imaju dugoročne ekonomske, društvene i okolišne posljedice. To uključuje svjesno upravljanje financijama, odabir karijernih puteva koji su dugoročno stabilni i etički prihvatljivi, donošenje odluka koje podržavaju ravnotežu između osobnih interesa i odrednica održivog razvoja.
Zdravlje i emocionalna ravnoteža uključuju brigu o fizičkom, mentalnom i emocionalnom zdravlju. To podrazumijeva usmjerenost na tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu, upravljanje stresom, ravnotežu između rada i privatnog života.
Obrazovanje i kontinuirani razvoj su ključni čimbenici u kulturi osobne održivosti. Pojedinci koji teže održivom načinu života stalno nastoje učiti o novim održivim navikama i ponašanjima s ciljem uključenja istih u svoju svakodnevicu. Kontinuirano obrazovanje i usavršavanje im omogućuje donošenje racionalno utemeljenih odluka koje podržavaju održivost na svim razinama života.
Društvena angažiranost uključuju jačanje društvenih odnosa te aktivno sudjelovanje u društvenim inicijativama i zajednicama. Pojedinci koji razvijajaju kulturu osobne održivosti prepoznaju važnost solidarnosti, pomoći onima kojima je najpotrebnije i doprinosa zajedničkom dobru. Društvena odgovornost uključuje odgovornost prema drugim ljudima, smanjenje nejednakosti i promoviranje (i djelovanje!) u smjeru jednakih prava i prilika za sve.
Svijest o prepoznavanju važnosti smanjenja osobnog negativnog utjecaja na okoliš znači primjerice smanjenje količina i odvojeno sakupljanje otpada, štednju energije i prirodnih resursa, popravljanje pokvarenih, još popravljivih proizvoda, korištenje održivih proizvoda i usluga te promoviranjem održivosti u svakodnevnim najrazličitijim odlukama. Okoliš će uvijek odgovoriti na naše ponašanje, moramo toga biti svjesni! Klimatske promjene sigurno su dio odgovora na naše svekoliko ponašanje prema okolišu. Ako je naš utjecaj na okoliš »blag« za pretpostaviti je i da će okoliš prema nama biti jednako blag!
Kultura osobne održivosti tako podrazumijeva dugoročnu viziju i odgovornost u svakodnevnom životu pojedinca te promicanje ravnoteže između ekonomskih, društvenih i okolišnih ciljeva i čimbenika stalno imajući na pameti da nismo mi zadnji koji će živjeti u ovom kutku planeta!
Zaključno
Nakon više od 20 godina aktivnog bavljenja održivim razvojem u različitim sektorima društva (civilnom, poslovnom i javnom) danas vidim, više nego ikada prije, mnoštvo prilika za rad na izgradnji, razvoju i unapređenju kulture osobne održivosti. Sve počinje i završava na nama ljudima, baš svakom pojedincu. Svi imamo veliku priliku.
Gledajući aktualna zbivanja u svijetu danas zaokuplja me pitanje vezano za kulturu osobne održivosti: Možemo li uopće zamisliti kako bi danas mogao izgledati naš djelić svijeta, a onda i cijeli planet na kojem živimo, kad bi oni na društveno utjecajnim, vodećim društvenim položajima imali izgrađenu kulturu osobne održivosti i tako bili primjer i uzor svima? Ljudi uče ponašanje od svojih uzora! Kada bi, pretpostavimo danas i imali takve jasne uzore, bismo li ih, mi većina običnih ljudi, uopće slijedili dobrovoljno ili je osobnu održivost moguće uspostaviti samo sankcijama? Treba li mi sankcija ako ne odvajam otpad, ako ne prestanem pušiti, ako dnevno izbjegavam tjelovježbu, ne štedim energiju, razbacujem se resursima… Unatoč razumu koji mi govori da su sankcije danas potrebne kao ubrzivači procesa usvajanje kulture, ipak vjerujem i nadam se da će većina ljudi poprimiti kulturu osobne održivosti većim dijelom i bez sankcija! Jer alternativu osobnoj održivosti u razmišljanju okrenutom prema budućnosti i novim generacijama zapravo ne vidim!
Matija Hlebar, ožujak 2025