Recikliranje je bitno za održivost, korisno zajednici, gospodarstvu i okolišu. Ono odbačene proizvode i materijale pretvara u sirovine za nove proizvode, znatno smanjuje otpad, štetne učinke zagađenja i emisiju stakleničkih plinova te štedi energiju. Reciklirani se materijali nakon obrade pretvaraju u nove proizvode, a uvode se i inovacije u primjeni. Naprimjer, reciklirano staklo dodaje se asfaltu za gradnju cesta, a reciklirana plastika podnim oblogama. Već postoje tisuće proizvoda koji su nastali od recikliranih materijala – izrađuju se automobilski dijelovi i čelični proizvodi, limenke za pića, boce za deterdžente, kutije za pakiranje proizvoda, papirnati ručnici, općenito višeslojna ambalaža gdje su unutarnji slojevi od recikliranog materijala, a tek vanjski tanki sloj od novog, tj. čistog materijala…
Program za PET boce
Materijali za recikliranje kupuju se i prodaju baš kao i sirovine, a cijene rastu i padaju ovisno o ponudi i potražnji. Nekoliko europskih zemalja uspijeva prikupiti više od 90 posto PET boca za recikliranje. No nije svugdje jednak pristup. Trenutačno u SAD se prikuplja samo 24 posto PET ambalaže. Istraživači s MIT-a objavili su studiju koja pokazuje da bi se nacionalnom naknadom za prikupljanje PET boca od 10 centi po boci moglo reciklirati u SAD više od 80 posto PET ambalaže s troškom od jednog penija po boci. Istraživači su u toj studiji potvrdili da se proizvođači ambalaže putem tog programa mogu potpuno opskrbiti potrebnim materijalom. MIT-ov tim je utvrdio da je za uspješnije recikliranje potrebno osigurati kontinuirano tržište za skupljene boce te donijeti propise o proširenoj odgovornosti proizvođača. Prerada starih PET boca u nove se potiče i napreduje, no to je ipak još premalo bistrih kapi u moru otpada!
Borba protiv e-otpada
I elektronički otpad postaje sve veći globalni problem, a još će se pogoršati s proizvodnjom nove vrste fleksibilne elektronike za robotiku i razne nosive uređaje. U borbi protiv tog otpada mogla bi pomoći nova vrsta fleksibilnog materijala razvijena na MIT-u, koji se može ne samo reciklirati na kraju životnog vijeka uređaja već i poslužiti za proizvodnju složenijih višeslojnih sklopova jer se puno više kompnenti može upakirati u isti volumen.
Podloge za fleksibilnu elektroniku zasad se uglavnom izrađuju od polimera nazvanog kapton, koji ima mnoge prednosti uključujući izvrsna toplinska i izolacijska svojstva, ali ga je gotovo nemoguće rastopiti pa se ne može ponovno preraditi. Osim toga, kapton treba zagrijavati na temperaturu od 200 do 300 stupnjeva Celzijusa, što je spor proces i traje satima. Za razliku od kaptona, mitovci su dizajnirali razgradivi materijal koji bi mogao omogućiti recikliranje dijelova mnogih jednokratnih i nosivih uređaja. To je svjetlosno polimerizirajući polimer s esterskim skupinama u okosnici koje se brzo stvrdnjavaju, a lako se razdvajaju tako da se ne ošteti ostatak uređaja pa se plemeniti metali u sklopovima pa i cijeli sklopovi mogu ponovno upotrijebiti za nove uređaje. Elektroničke komponente su skupe tako da je ekonomski isplativo i ekološki povoljno kad ih se može ponovno upotrijebiti. Znanstvenički MIT-ov tim već je osnovao i tvrtku za komercijalizaciju te nove tehnologije.
EU politika i briga za okoliš
Podaci pokazuju da prosječan Europljanin svake godine odbaci oko pet tona otpada. Reciklira se samo 38 posto, a više od 60 posto otpada iz kućanstava i dalje se odlaže na odlagališta. Zato su ključni elementi EU politike u području okoliša gospodarenje otpadom na način prihvatljiv za okoliš i upotreba sekundarnih sirovina. Recikliranjem otpada nastoji se izvući što je moguće više korisnog materijala za proizvodnju novih proizvoda i time pridonijeti kružnom gospodarstvu koje je moderno, resursno učinkovito i konkurentno. Zbog te tranzicije preispituju se EU zakoni o otpadu, a pravni okvir je direktiva za gospodarenje otpadom i njegovu obradu čime se uvodi redoslijed prioriteta pod nazivom hijerarhija otpada. Kako određene kategorije otpada zahtijevaju poseban pristup, EU ima brojne propise za rješavanje različitih vrsta otpada.
Održivi proizvodi postaju norma
U EU-u je stupio na snagu i novi zakon o zahtjevima održivosti za širok raspon kućanskih proizvoda. Donesena je uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode kako bi se osiguralo da proizvodi traju duže, da ih je lakše popraviti i reciklirati, da sadržavaju što manje štetnih kemikalija, a više recikliranih materijala te da su energetski učinkovitiji. To znači da proizvodnja može biti jeftinija, a uz to i niže troškove za potrošače. Tom se uredbom potiču proizvođači i trgovci da EU-tržištu ponude održivije proizvode i da budu konkurentniji, a takav pristup ima i velik potencijal za otvaranje radnih mjesta. Održiviji, ekološki podobni procesi uvode se i u recikliranje, u preradu materijala i u proizvodnju novih proizvoda. Ova uredba se temelji na postojećoj direktivi o ekološkom dizajnu koja se već primjenjuje i daje početne rezultate, ali će obuhvatiti mnogo više proizvoda za koje će se utvrđivati zahtjevi kao što je energetska učinkovitost, trajnost, recikliranje, ponovna proizvodnja itd.
Zaključak
Treba se pripremiti za budućnost. Imamo samo jedan planet, a do 2050. godine svijet će prema prognozama trošiti trostruko. Vodeći brigu o novim generacijama EU nastoji prijeći na kružno gospodarstvo kako bi Europa postala čišća, ugodnija za život, zdravija i konkurentnija. Kružnim gospodarstvom smanjit će se pritisak na prirodne resurse, stvoriti održivi rast i nova radna mjesta, a ono je bitno i za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. Očito, linearni model – uzmi, proizvedi, upotrijebi i baci – je neodrživ, zato je za održavanje života i planeta nužan prelazak na model regenerativnog rasta. U kružnom se gospodarstvu proizvodi, materijali i resursi održavaju što je duže moguće, a otpad se svodi na minimum. Linearna ekonomija bezobzirno troši prirodne resurse, a kružno gospodarstvo znatno smanjuje loše učinke na okoliš. U tom smislu je važna i dobrodošla uredba o ekološkom dizajnu – jer cijenu za loše dizajnirane i kratkotrajne proizvode plaćaju i potrošači i okoliš. Nedjelovanje će doći na naplatu ne nekim sljedećim generacijama već nama.
Lidija Orešković, kolovoz 2024.