Svake se godine odlaže sve više tekstilnog otpada koji ima štetni utjecaj na okoliš. S pojavom brze mode i jeftine odjeće – koja ima kratak upotrebni rok, ali dugotrajne posljedice – tekstilna je industrija postala jedan od značajnih zagađivača. Sintetički tekstil se sporo razgrađuje i trune na odlagalištima desetljećima, ispuštajući otrovne tvari u tlo i podzemne vode. Jedino rješenje da se to (barem) ublaži je organizirano sortiranje, recikliranje i preupotreba odbačene odjeće. O tomu danas brinu i proizvođači i prodavači, a pri recikliranju uvelike pomažu i nove tehnologije.
Uvod
Godišnje se proizvede više od sto milijardi odjevnih predmeta, od kojih većina završi na odlagalištima otpada. Taj porast tekstilnog otpada skrenuo je svjetsku pozornost na njegovo gospodarenje. U prvom planu je recikliranje jer se uz manje otpada čuva energija, voda i tlo, a smanjuje se i emisija ugljičnog dioksida. Pri bojenju i završnoj obradi tkanina voda se zagađuje štetnim kemikalijama. Pranjem odjeće od poliestera i najlona u oceane se ispuštaju tone mikrovlakana. Da se proizvede samo jedna pamučna majica potroši se toliko pitke vode koliko jedna osoba popije u dvije i pol godine. I to nije sve – razvijene zemlje tone svog tekstilnog otpada izvoze u siromašne gdje se u pustim predjelima stvaraju golema odlagališta u prirodi, zagađuje se voda i šire zarazne bolesti.
Zaokret prema kružnom modelu
Brendovi brze mode posljednjih godina reklamiraju kao ekološku i odjeću od materijala u kojemu je samo pedeset posto pamuka. No, održivost se ne može postići dok se ne prijeđe na kružni model proizvodnje kvalitetne i dugotrajnije odjeće koja se može reciklirati, a materijal ponovno upotrijebiti. Već postoje eksperti koji poučavaju kako sortirati i reciklirati tekstilne materijale da se iskoriste za proizvodnju nove odjeće. Jer, da se otpad preusmjeri s odlagališta na pravi put, nužan je koordinirani sustav, a da se preradi u sekundarne sirovine za ponovnu proizvodnju treba se usredotočiti na recikliranje vlakana.
Međutim, unatoč sve većim obvezama industrije i brojnim direktivama, gospodarenje tekstilnim otpadom je rascjepkano, a kružni sustavi nisu dovoljno razvijeni zbog tehničkih i operativnih prepreka.
U regenerativnoj tekstilnoj industriji primjer je primjerice nizozemska tvrtka Fashion for Good. Kako bi ubrzali prijelaz na kružne sustave i uklonili prepreke pri preradi rabljenog tekstila u novu sirovinu, oni surađuju sa svima u lancu od brendova do prodavača. Skupljaju podatke o otpadu iz studija i istraživanja širom svijeta uključujući količine, sastav i regionalnu distribuciju, predlažu inovativne tehnologije sortiranja, predobrade i metode odvajanje vlakana, kvalitetu sirovina i učinkovitost obrade. Godine 2021. pokrenuli su projekt Rewear za organizirano prikupljanje, sortiranje i recikliranje unaprijeđenim tehnologijama te preradu u sekundarne sirovine te Projekt FAE (Feedstock Activation Europe) za sortiranje tekstila prema sastavu kako bi se različita vlakna mogla preraditi u održivu sirovinu.
Ne u kantu za smeće
Svaki Europljanin godišnje baci više od deset kilograma tekstila. Nažalost, u kanti za smeće završi i puno toga što se može donirati ili preprodati u secondhand dućanima. Zato recikliranje potiču i maloprodajni lanci pa staru odjeću skupljaju u H&M-u, Zari, Bershki, Stradivariusu, Pull&Bearu i drugim dućanima, često i uz popust na neki novi artikl. Kako bi se u Europi počela proizvoditi kvalitetnija odjeća koja će duže trajati, reciklirati se i ponovno koristiti potrebna je suradnja između države, industrije i potrošača.
U prikupljanju tekstilnog otpada u Europi prednjači Danska tvrtka NewRetex. Oni su specijalizirani za sortiranje i preradu vlakana, a razvili su novu tehnologiju i opremili prve pogone za automatizirano sortiranje i recikliranje tekstila u kružnom sustavu. Slijedeći tehnološki razvoj, NewRetex potpuno zatvara kružni sustav proizvodnje, sortiranja, recikliranja i preupotrebe tekstila.
Tvrtka Re-Fresh Global prva je počela proizvoditi tkanine izrađene od tekstilnog otpada miješanih vlakana. Njihova enzimska SMART-UP™ tehnologija pretvara stari tekstil miješanih vlakana u održive tkanine i zatvara kružni ciklus od otpada do proizvodnje nove odjeće.
U Hrvatskoj tekstil za reciklažu, preupotrebu i secondhand prodaju organizirano prikuplja, sortira i prerađuje primjerice udruga Humana Nova. Upotrebljivu odjeću doniraju, kroje i šivaju razne pokrivače i prostirke, a ostalo recikliraju u suradnji s tvrtkom Regeneracija non-wovens. Ova pak trvrtka spada u RGNC grupu. Iza ovog modernog naziva oni stariji sjetit će se tvrtke Regeneracija iz Zaboka osnovane davne 1954. godine koja danas oporabljuje 6000 tona godišnje otpada stvarajući 40 milijuna m2 gotovih novih proizvoda, koristeći pri tome 4378 MWh električne energije iz obnovljivih izvora… Što će u stvari reći da se topla voda ne treba tražiti uvijek i ispočetka i tek kroz EU direktive. Koji puta je dovoljno okrenuti se oko sebe i vidjeti dobar primjer koji eto posluje oko nas već skoro 70 godina…
High tech i recikliranje
Tekstilni materijali izrađuju se od prirodnih i kemijskih vlakana. Prirodna su uglavnom biljna kao pamuk i konoplja, životinjska kao svila i vuna, a kemijska su umjetna, sintetička i anorganska. Zato se mnogi tekstili od miješanih vlakana teško razgrađuju pa je recikliranje najbolje rješenje. Tekstil se može reciklirati mehaničkim, kemijskim i biološkim postupcima. Mehaničko recikliranje uključuje rastavljanje tkanine u vlakna za ponovno predenje, ali taj je postupak složen ako je tkanina predena od miješanih vlakana. Kemijski procesi su hidroliza, glikoliza, amonoliza i piroliza za depolimerizaciju sintetičkih i celuloznih polimera u monomere ili oligomere koji se mogu ponovno polimerizirati u nove materijale. Biološki procesi uključujući enzimsku hidrolizu i fermentaciju i nude blage alternative za otkrivanje celuloznih vlakana.
Mehaničko recikliranje pamuka već se primjenjuju, a u Beču je u sklopu projekta TEX2MAT razvijena i metoda za kemijsko odvajanje pamučnih i poliesterskih vlakana. Takvo odvajanje fiber-to-fiber jedna je od najodrživijih metoda jer se od starih vlakana prede tekstil za izradu novih proizvoda. Procjena životnog ciklusa nekog tekstila pokazuje da recikliranje u zatvorenoj petlji od izbora materijala do kraja upotrebe značajno smanjuje potrošnju energije i vode, uz mnogo manju emisiju stakleničkih plinova. Zato reciklirani materijali nisu samo vrijedna roba na svjetskom tržištu već su korisni i za okoliš. U tom se području i dalje istražuje i eksperimentira pa se već smatra da bi recikliranje tekstila moglo postati profitabilna gospodarska grana i prostor za otvaranje značajnog broja novih radnih mjesta.
Od tekstilnog otpada do čiste energije
Zahvaljujući inovacijskoj kompaniji DOK-ING i u Hrvatskoj je stvoren vrhunski projekt za održivu obradu tekstilnog otpada. Naime, DOK-ING je razvio proces i postrojenje u kojemu se tekstilni otpad obrađuje uplinjavanjem i pretvara u vodik, pepeo i čađu bez ikakve emisije štetnih plinova. Primjena vodika kao goriva za dobivanje energije je višestruko korisna za gospodarstvo i okoliš, a pepeo se može upotrijebiti za građevinski materijal. U suradnji s udrugom Humana Nova DOK-ING je već u industrijskom okruženju u Čakovcu uspješno testirao pilot postrojenje LOOPER, čime je dokazano da njihova revolucionarna inovacija savršeno funkcionira i LOOPER je spreman za svjetsko tržište. Tako uz DOK-ING-ovu tehnologiju otpad postaje energent i vrijedna sirovina. Kao potvrda da ova (ali dobro nam poznate druge tvrtke DOK-ING) vrijede je i preuzimanje tvrtke DOK-ING od tvrtke RHEINMETALL u 2026. godini. Još jedan lijepi primjer što se sve može napraviti i u Hrvatskoj. Ponekad to, prije nas samih, ipak otkriju naši europski susjedi …
Umjesto zaključka
Prošle je godine Europski parlament donio nova pravila da države članice trebaju uspostaviti programe kojima će se osigurati da proizvođači odjeće i svih tekstilnih proizvoda snose troškove sakupljanja, razvrstavanja i recikliranja svojih proizvoda, a od ove godine u EU je zabranjeno uništavanje neprodane odjeće i obuće. Hrvatska je zasad po odvojenom skupljanju tekstilnog otpada ispod prosjeka Europske unije – odvaja ga se premalo, a previše završi na odlagalištima. No, sve bi se uskoro trebalo promijeniti jer se pripremaju novi propisi o proširenoj odgovornosti proizvođača, koji će važiti za sve zemlje u Europskoj uniji od 2028. godine. Kad se problem s tekstilnim otpadom riješi kružnim modelom bolje ćemo štititi okoliš i otvoriti prostor za nove poslove, zanimanja i radna mjesta.
Lidija Orešković, kolovoz 2026.